ISTRAŽIVANJE POTICANJA KREATIVNOSTI U PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKOM PODRUČJU

Transcription

1 SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU UČITELJSKI FAKULTET U OSIJEKU DISLOCIRANI STUDIJ U SLAVONSKOM BRODU JELENA PINTAR ISTRAŽIVANJE POTICANJA KREATIVNOSTI U PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKOM PODRUČJU DIPLOMSKI RAD SLAVONSKI BROD, 2011.

2 SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU UČITELJSKI FAKULTET U OSIJEKU DISLOCIRANI STUDIJ U SLAVONSKOM BRODU Integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni učiteljski studij ISTRAŽIVANJE POTICANJA KREATIVNOSTI U PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKOM PODRUČJU DIPLOMSKI RAD Predmet: Metodologija pedagoškog istraživanja Mentor: Doc.dr.sc. Branko Bognar Studentica: Jelena Pintar Matični broj: 1324 Modul: razvojni smjer SLAVONSKI BROD,

3 SADRŽAJ POPIS SLIKA... 4 POPIS TABLICA UVOD KREATIVNOST KATEGORIJE KREATIVNOSTI Kreativna osoba Kreativni produkt Kreativni proces Kreativna okolina VRSTE MIŠLJENJA Neke odlike divergentnog mišljenja KREATIVNOST I INTELIGENCIJA POTICANJE KREATIVNOSTI U ŠKOLI Kreativan nastavnik EMPIRIJSKI DIO ISTRAŽIVANJA Akcijsko istraživanje Moj istraživački interes Kontekst istraživanja Istraživački plan Postupci prikupljanja podataka Proces ostvarivanja akcijskog istraživanja Opis aktivnosti Moja lutka Opis radionice Umjetnost trokuta Opis aktivnosti Origami Opis aktivnosti Ponavljamo crte Opis aktivnosti Knjiga o brojevima Opis aktivnosti Stvaranje zvukova Opis aktivnosti Kako bi mi bilo da sam riba Opis aktivnosti Kako jagoda može biti veća od lubenice ZAKLJUČAK SAŽETAK SUMMARY LITERATURA PRILOZI

4 POPIS SLIKA Slika 1. Učenici 1.a razreda Slika 2. Rezultat razgovora: djevojčice...23 Slika 3. Rezultat razgovora: dječaci..23 Slika 4. Izrada lutke..24 Slika 5. Lutka...25 Slika 6. Vesela žaba.26 Slika 7. Stroj za pravljenje sira 27 Slika 8. Prikazuje evaluaciju prve radionice...28 Slika 9. Umorna ptica...30 Slika 10. Medo u špilji Slika 11. Drvo u jesen..32 Slika 12. Zmaj i dvorac 34 Slika 13. Metalno čudovište..35 Slika 14. Prikazuje evaluaciju druge radionice...36 Slika 15. Izrada Knjige o brojevima 37 Slika 16. Knjiga o brojevima...38 Slika 17. Izgled knjige. 39 Slika 18. Izgled knjige. 40 Slika 19.Učenice prilikom izrade knjige o brojevima Slika 20.Prikazuje evaluaciju treće radionice..43 Slika 21. Čarobno biće.45 Slika 22. Stroj...46 POPIS TABLICA Tablica 1: Vrste mišljenja.9 Tablica 2. Istraživački plan..21 4

5 1. UVOD Što je zapravo kreativnost? Jesmo li svi kreativni? Kako možemo razvijati kreativnost? Pitanja su to o kojima pišu brojni autori te stvaraju različite teorije o kreativnosti kao i definicije kreativnosti. Kreativnost se počela temeljitije istraživati u drugoj polovici prošlog stoljeća. Iako se mislilo da su samo pojedinci kreativni pokazalo se suprotno. Svaki pojedinac može biti kreativan na svoj način. Kreativnost se izgrađuje, razvija, ali isto tako može se i sputavati. Veoma je važno da tu kreativnost razvijamo tijekom života, pri tome neposrednu ulogu imaju učitelji. Škola bi trebala biti ustanova u kojoj se učenici izgrađuju, razvijaju, uče razmišljati na različite načine, no ona to u potpunosti nije, jer u njoj prevladava tradicionalan pristup nastavi koji često sputava učeničku kreativnost. Frontalni oblik nastave je najzastupljeniji iako on nije učinkovit za sve učenike. Koriste se stare metode, a učenici se oblikuju prema zadanim obrascima koji su se odavno trebali napustiti posebno zbog toga jer u današnje vrijeme djeca brže odrastaju i potrebna im je takva nastava koja će pratiti njihov razvitak, a ne ih kočiti. Takve škole učenicima ne dopuštaju da se izraze, da iznesu svoje ideje, da rješavanju zadataka pristupaju na nov, drugačiji način. Učenicima nije potreban vođa nastave već osoba koja će ih kroz nastavu voditi, neće imati autoritet i nametati im svoja razmišljanja, već im samo pomagati ukoliko dođe do problema. Upravo sam se zbog toga odlučila da tema moga diplomskog rada bude vezana uz kreativnost. Učenicima sam željela pokazati kako postoje različiti pristupi rješavanju zadataka od pukog ispunjavanja radnih listića itd. Željela sam da povezuju stvari iz različitih predmeta, kombiniraju i razmišljaju kako bi nešto osmislili i ostvarili. Ovo sam shvatila kao izazov za koji nisam unaprijed znala hoću li ga moći ostvariti. Od početka sam bila svjesna da promjene koje mogu ostvariti, možda neće biti velike, ali sam bila spremna pokušati barem malo utjecati na poticanje učeničke kreativnosti. 5

6 2. KREATIVNOST Od početka proučavanja definicije kreativnosti, koje se javlja sredinom dvadesetog stoljeća pod vodstvom psihologa Joy Paul Guildforda, razvilo se nekoliko pristupa proučavanju ovog kompleksnog fenomena. Oni se međusobno razlikuju prvenstveno po tome stavljaju li naglasak na kreativnu ličnost, produkte, procese, socijalne sustave ili mogućnosti razvijanja kreativnog mišljenja. (Brešan, 2008, str 8.) Pojam kreativan dolazi od latinske riječi creatus = napredovanje, gajenje, rast. Iako se kreativnost odmah može prepoznati njeno određivanje i definiranje nailazi na različita mišljenja i brojne definicije. Izjednačava se s originalnošću, dok ju poneki svode na kreativno mišljenje ili primijenjenu maštu. (Ozimec, 1996, str.132) Literatura navodi kako postoji preko 100 definicija kreativnosti. Ozimec smatra kako je kreativnost: skup ljudskih osobina koje u jednom sinergičnom djelovanju omogućavaju pojedincu da uočava, otkriva, predviđa, doživljava, prihvaća, kombinira stvari i pojave na jedan drugačiji, nov, svjež, neuobičajen i originalan način (Ozimec, 1996, str ). Kako bi pojam kreativnosti bio jasniji moraju se razgraničiti njegove vrste. Taylor je kreativnost podijelio na: 1. Ekspresivnu kreativnost osnovna je kreativnost jasno izražena kao sposobnost variranja, karakteristična je za djecu 2. Produktivnu kreativnost viša je razina kreativnosti oblikovana većom vještinom i tehnikom 3. Inovativnu kreativnost visoka razina koju karakterizira dosjetljivost u kombiniranju materijala, tehnika i metoda, kao i fleksibilnost 4. Inventivnu kreativnost vrhunska je razina kreativnosti koja dolazi do potpunog i sveukupnog razumijevanja u nekom području 5. Emergentnu kreativnost vrhunska je, revolucionarna kreativnost koja je sposobna nadrasti stare i oblikuje sasvim nove složenije principe. (Brešan, 2008, str 8.) 6

7 3. KATEGORIJE KREATIVNOSTI Somolanji i Bognar (2008, str. 89) navode četiri kategorije kreativnosti. Prvenstveno se u proučavanju kreativnosti govori o kreativnoj osobi. Sve osobe su kreativne na određenoj razini, a koliko će se kreativni potencijal aktivirati ovisi o brojnim činiteljima. Druga kategorija, kreativni produkt podrazumijeva određenu novinu u odnosu na već postojeće stanje, originalnost i korisnost. Treća kategorija odnosi se na kreativni proces kao način stvaranja kreativnog produkta. Četvrta kategorija naglašava važnost kreativne okoline, tj. društva u kojem pojedinac živi Kreativna osoba Iako se u prošlosti smatralo da su samo pojedinci kreativni danas je zastupljeno drugačije mišljenje. Svi smo mi kreativni u određenim područjima ljudskog djelovanja. Razlikujemo se samo po stupnju i opsegu kreativnosti. (Keong, 2008, str. 43) Neke od karakteristika kreativne osobe su upornost, motivacija, tolerancija na dvosmislenost, samopoštovanje i samopouzdanje, pronalaženje reda u kaosu, spremnost rasti i mijenjati se. Dosadašnje spoznaje o kreativnim osobama govore ne samo o njihovim karakteristikama nego i o intelektualnim sposobnostima, znanju, stilovima mišljenja, motivaciji i statusu u društvu. Kreativne učenike u školi ćemo lako uočiti jer su aktivni, komuniciraju, daju različita rješenja, sigurniji su u sebe, puno čitaju, odstupaju od šablona, primjenjuju stečeno znanje u novim situacijama. No istraživanja su pokazala da su kreativnije osobe osjećajnije, agresivnije i introvertiranije Kreativni produkt Arar i Rački (2003, str. 11) u Prirodi kreativnosti navode kako kreativni produkt zadovoljava kombinaciju nekoliko kriterija: odgovor treba biti nov, treba biti efikasan u nošenju s nekim izazovom ili biti od vrijednosti pojedincu ili društvu. Izražen je u obliku ekspresije, odnosno opipljivog produkta ili u obliku impresije, tj. sposobnosti detaljnog zapažanja. (Somolanji i Bognar, 2008, str. 89) Slažem se s autorima kad govore o novosti produkta jer uistinu osoba može doći do nekih spoznaja, odnosno nekog produkta koji je za nju nov, s tim da je to već prije postojalo. 7

8 Također trebamo imati na umu da nije svaki odgovor kreativan. Kreativan odgovor ima vrijednost za pojedinca i može se nositi s različitim izazovima Kreativni proces Somolanji i Bognar (2008, str. 89) smatraju da kreativni proces mora dovesti do neobičnih ideja, stvarati različite kombinacije staroga, odnosno nadograđivati nove ideje na već postojeće stanje. Kreativni proces podrazumijeva nekoliko etapa. Tu činjenicu iznio je Grahams Wallas godine. (Ozimec, 1996, str. 327) Etape kreativnog procesa: 1. Pripremna etapa sastoji se od uočavanja i formuliranja problema, upoznavanja problema te prikupljanja materijala kako bi se došlo do rješenja problema. Pripremna etapa predstavlja početak stvaralačkog ciklusa te podrazumijeva traganje i istraživanje što je za kreativce posebno zanimljivo. 2. Inkubacija izuzetno značajna faza i uvjet kreativnoga djelovanja, gdje se aktivnost prebacuje na unutrašnji plan, odnosno na razmišljanje o problemu 3. Iluminacija etapa u kojoj se razotkriva čitav problem i nalazi rješenje. 4. Provjeravanje ili verifikacija etapa u kojoj se provjerava ispravnost teorije 3.4. Kreativna okolina Pod okolinom podrazumijevamo društvo u kojem pojedinac živi. To društvo može uvelike utjecati na kreativnost pojedinca, pozitivno ili negativno. Potrebno je stvoriti ugodno ozračje, motivirati djecu kako bi bili što kreativniji. Ukoliko djetetu ne dopuštamo da se izrazi onako kako bi ono to željelo, gušimo njegovu kreativnost jer dijete koje se ne zadovoljava gotovim sadržajem, koje uživa u tome da ga mijenja, uživa u samom postupku stvaranja novih sadržaja kreativno je dijete. Cvetković Lay i Pečjak (2004, str. 14) navode kako bi roditelji također trebali pridonijeti razvijanju kreativnosti svoje djece. Upravo ih oni trebaju podržavati i poticati da budu inovativna, kreativna i usmjerena na stvaranje jer oni prvi primjećuju kreativnost kod djece. Tu kreativnost treba razvijati od malih nogu, a ne ignorirati. 8

9 4. VRSTE MIŠLJENJA Tipovi mišljenja općenito se mogu podijeliti na konvergentno i divergentno. Smatra se da su i konvergentno i divergentno mišljenje važni za kreativni proces. Ozimec u djelu Otkriće kreativnosti (2008, str.289) navodi kako je divergentno mišljenje rasprsnuće jednoga na mnogostruko, dok je konvergentno mišljenje svođenje mnogostrukog u jedno. Važno je naglasiti da su konvergentno i divergentno mišljenje u komplementarnom odnosu. Tablica 1: Vrste mišljenja (Bognar, 2003, str.3) Konvergentno mišljenje Analitičko traži se točnost Selektivno jedan ispravan put; odbacuje se nevažni Predvidljivo slijedi logički redoslijed Vodi prema dobrim odgovorima Divergentno mišljenje Generativno informacija se vrednuje s obzirom na njenu mogućnost da stimulira ideje Istraživačko mnogi mogući putovi, nevažnost se promatra kao potencijalni izvor Inspiracije Nepredvidljivo zasniva se na intuiciji više nego na logici; čini psihičke skokove Neophodno je za izvrsne odgovore 4.1. Neke odlike divergentnog mišljenja Divergentno mišljenje otvara nove ideje i moguća rješenja. Kao odlike ovog mišljenja navode se: originalnost, fleksibilnost, fluentnost i elaborativnost. Jedna od najvažnijih osobina kreativnosti je originalno mišljenje. Originalnost se često opisuje kao nešto neponovljivo, a podrazumijeva rješavanje problema na jedan nov, neobičan i izvoran način. Cvetković- Lay i Pečjak (2004, str.11) u svom priručniku Možeš i drukčije navode kako se originalnost ponajprije iskazuje kroz jedinstvenost i rijetkost ideja, metoda i proizvoda mišljenja. Fleksibilnost može biti perciptivna, kognitivna i socijalna. Očituje se u brzom nalaženju drugog rješenja, u kombinaciji rješenja, u pokretljivosti ideja. (Cvetković-Lay, Pečjak, 2004, str.11 ) 9

10 Ozimec (1996, str. 289) smatra kako fleksibilnost ukazuje na svojstvo savitljivosti mišljenja, mijenjanja pravca u rješavanju problema. Djeca su fleksibilnija od odraslih jer odrasli, nakon što dođu do rješenja, nisu sposobni potražiti drugo rješenje. Uživaju u otkrivanju novih rješenja, ne zadovoljavaju se jednim, odstupaju od stereotipa te lako prelaze s jednog načina rješavanja problema na drugi. Fluentnost podrazumijeva sposobnost obrade informacije, proizvođenje novih ideja te opisivanje detalja. Ozimec (1996, str. 289) smatra kako fluentnost može prijeći u bujicu ideja što može ometati elaboraciju i dovršavanje djela. Slažem se s navedenom tvrdnjom jer ukoliko neka osoba ima mnoštvo ideja neće se zadržati samo na jednoj već postoji mogućnost da će skakati s jedne ideje na drugu, a niti jedna neće biti ostvarena do kraja, tj. realizacija će izostati. Elaborativnost kao sastavnica konvergentnog mišljenja posebno je značajna u zadnjoj fazi kreativnog procesa u kojoj se provjerava primjenjivost i izvedivost proizvoda stvaralačkog mišljenja. (Cvetković - Lay, Pečjak, 2004, str. 12) 10

11 5. KREATIVNOST I INTELIGENCIJA Inteligencija podrazumijeva sposobnost rješavanje problema. Ranija shvaćanja poistovjećivala su kreativnost i inteligenciju. Yew Kam Keong (2008, str. 45) navodi kako je inteligencija donošenje zaključaka na temelju niza čimbenika, dok je kod kreativnosti naglasak na divergentnom mišljenju, odnosno uočavanju brojnih mogućnosti za rješavanje postojećeg problema. Prema tome njihova međusobna povezanost je vrlo mala. Općenito se danas smatra da su kreativnost i inteligencija dosta nezavisne sposobnosti, ali ipak i komplementarne jer među njima postoji povezanost. Pravilo je da se kreativni ljudi odlikuju i natprosječnom inteligencijom, ali svi koji su natprosječno inteligentni nisu ujedno i kreativni. Treba naglasiti da sama inteligencija nije dovoljan uvjet za stvaralaštvo, ali je neophodan. Upravo je taj zaključak donijela Coixova na osnovi 300 biografija velikana i njihovih kvocijenata inteligencije. (Ozimec, 1996, str. 291) 11

12 6. POTICANJE KREATIVNOSTI U ŠKOLI Kreativnost zauzima važno mjesto u školi, u odgojno obrazovnom procesu. Za njen razvoj presudnu ulogu ima učitelj/nastavnik, ali i okolina u kojoj se djeca nalaze. Zbog toga je važno osigurati ugodnu atmosferu. Prema istraživanju Bob Jeffreya i Peter Woodsa (Somolanji i Bognar, 2008, str. 91 ) atmosfera unutar razreda povoljna za razvijanje kreativnosti sadrži slijedeće karakteristike: predviđanje iščekivanje i očekivanje ( stvaranje situacija motivirajućih za učenike) relevantnost (u nastavu uključiti sve kulturalne, rasne i druge osobnosti pojedinog razreda) postignuće (imati visoka očekivanja i povjerenje u učenikove sposobnosti) zadovoljstvo (postignuća rezultiraju osjećajem zadovoljstva učenika) Smatram da današnje škole pokušavaju razvijati kreativnost, iako ne u dovoljnoj mjeri. Još uvijek je prisutno nepotrebno učenje činjenica koje učenicima ne koriste i prema tome nisu učinkovite za njegov razvoj, već su štetne. (Bognar i Bognar, 2007, str. 421) Tu stavljam naglasak na učitelja jer učitelj ima važnu ulogu u poticanju kreativnosti. Uz učitelja za kreativnost su važni i roditelji koji prvi uočavaju kreativnost kod svoje djece. Zbog toga je bitna suradnja učitelja i roditelja u odgoju. Isenberg i Jalongo (citirano u B. Bognar, 2004, str ) navode da škola u kojoj se njeguje kreativnost: školsko osoblje se trudi smanjiti stres i anksioznost kod djece i sebe proces se vrednuje više od proizvoda iz aktivnosti u kojima sudjeluju djeca uklanja se vremensko ograničenje uspostavlja se slobodno i otvoreno ozračje, a samoizražavanje se ohrabruje i cijeni djeca se ohrabruju da razmjenjuju ideje ne samo s učiteljem već između sebe natjecanje i nagrađivanje nastoji se što manje koristiti Učeniku također trebamo pružiti osjećaj sigurnost, neprestano razvijati odnos između učenika i učiteljice, raditi na komunikaciji i razumijevanju. Zbog osjećaja nesigurnosti, straha od kazni, koje se često koriste u školama, ili učiteljičine reakcije, djeca ne izražavaju ono što misle. 12

13 Potrebno je osigurati i dva vrlo važna psihološka preduvjeta: psihološka sigurnost i psihološka sloboda. B. Bognar ih, u priručniku Škola koja razvija kreativnost (2003., str.4) definira ovako : Psihološka sigurnost je izvanjska; ona ovisi prije svega o sigurnom okolišu. Djeca se osjećaju sigurno kada većina ostalih osoba prihvaća da dijete ima bezuvjetnu vrijednost, kada ne postoji vanjska evaluacija i kada se prema djetetu ponaša empatično. Psihološka sloboda je unutrašnja. Ona proizlazi iz djeteta. Kada se djeca slobodno igraju simbolima i koriste simbole za samoizražavanje ona razvijaju unutrašnje stanje psihološke slobode. Kada učenici postanu svjesni da su prihvaćeni onakvi kakvi jesu, postati će sigurniji u sebe te se slobodnije izražavati. Kreativnost je u školi često sputavana te zanemarivana. Učitelji nisu dovoljno educirani za takav pristup pa na kreativnost ne obraća dovoljno pozornosti. Tada se može dogoditi da je kreativan učenik neuspješan u školi jer njegovi prijedlozi i rezultati nisu prihvaćeni od učitelja. Učenici su prisiljeni naučiti gomilu činjenica, a nije im pružena prilika da sami istražuju i dolaze do zaključaka, te im na taj način pomognemo da se razviju. Smatram da prvenstveno tradicionalna nastava guši kreativnost u školi jer ne dopušta učenicima da se izraze. Učitelj se postavlja kao dominantna osoba. Često se ideje učenika ne prihvaćaju, ne prihvaća se njihova originalnost i samostalnost, već su sputavani i mijenjani od strane učitelja. Inzistira se na memoriranju i pamćenju raznih podataka, koji s vremenom iščeznu, a zanemaruje se mašta. Odnosno, nastavnici svojim prijedlozima mijenjaju maštovita djela učenika smatrajući da će tek tada rezultat biti dobar Kreativan nastavnik Prema Stevanoviću (2003, str.49) kreativan nastavnik posjeduje ove osobine: Koristi svoj potencijal za stvaralaštvo Stalno je otvoren za nova iskustva Ima jasnu koncepciju cilja i bira realistična sredstva kako ga dostići Svjestan je drugih ljudi i pozitivno reagira na njihove potrebe Od učenika traži što više povratnih informacija Inspirator je učenika Stalno je otvoren za nova kreativna iskustva 13

14 Kako bi nastava bila što učinkovitija, kreativan nastavnik mora biti uporan i predan suradnji s učenicima, organiziranju nastavnog procesa, odabiru metoda, pripremanju materijala, planiranju i programiranju. Mora poticati učenike i motivirati ih da postavljaju pitanja, istražuju i stvaraju. U priručniku za razvijanje dječje kreativnosti Dosadno mi je, što da radim? (Bilopavlović, Čudina Obradović, Ladika, Šušković Stipanović, 1993, str. 8-9) navodi se nekoliko pravila kojima možemo razviti dječju kreativnost: Ostaviti djetetu dovoljno slobode za vlastiti izbor, procjenu rezultata i samostalnu aktivnost bez neprestanog nadziranja i ispravljanja Pokazati djetetu kako i mi uživamo u procesu smišljanja i stvaranja, potrebno je uključiti dijete u vlastiti proces rješavanja problema te iskazati zadovoljstvo i veselje vlastitom i djetetovom doprinosu i ideji Potrebno je pokazati djetetu da sudjelujemo u njegovu stvaranju, da cijenimo njegov rad, razumijemo ga i pratimo Odgoditi procjenu i ocjenu je li neki dječji prijedlog, ideja dobra ili loša. umjesto toga dijete trebamo potaknuti da se samo zapita može li se nešto promijeniti, kako bi bilo ako se promijeni, je li dobro ili ne Ne kritizirati, a pogotovo ne izrugivati nespretne, nelogične, djetinjaste prijedloge. Dijete samo treba isprobati prijedlog i doći do zaključka, kritika pa čak i odbacivanja vlastitog prijedloga Ne pomagati djetetu dajući gotove primjere i rješenja. Dopustiti mu da samo razmišlja i da za to upotrijebi vremena koliko mu god treba. Potrebno je pokazati djetetu da cijenimo kada je do rješenja odnosno rezultata došlo samo te kada su ta rješenja originalna, drugačija. U svim situacijama uvijek je potrebno djetetu naglasiti da postoje različitosti, sličnosti, suprotnosti i mogućnosti. U svakodnevnom životu i igri s djetetom upotrebljavajte riječi: smisli, izmisli, preuredi Važna je dječja mašta. Potičite ju! U svim aktivnostima upućujte na mogućnost variranja načina rada, tehnike, instrumenata. Potrebno je navikavati dijete da pažljivo promatra oko sebe te u rješavanju problema nastoji iskoristiti sve mogućnosti iz okoline 14

15 Dobar učitelj nikada nije zadovoljan trenutnim stanjem, uvijek želi napredovati i razvijati svoje sposobnosti. Znatiželjan je, a ta znatiželja pomaže mu da se razvije. Ukoliko učitelj izgrađuje sebe, traži druge mogućnosti, dopustit će i učenicima da se izraze na drugačiji način. Učitelj ne treba biti dominantan u procesu nastave, on učenike treba voditi kroz taj proces. Na taj način učitelj će stvoriti atmosferu u kojoj se kreativnost može razvijati. 15

16 7. EMPIRIJSKI DIO ISTRAŽIVANJA 7.1. Akcijsko istraživanje Utemeljiteljem akcijskih istraživanja smatra se Kurt Lewin. On smatra kako: Nije dovoljno da akademska zajednica razjasni postojeće društvene probleme i da opće smjernice već je važno da i sami praktičari u konkretnoj socijalnoj situaciji imaju mogućnost usmjeravati svoje djelovanje na temelju rezultata koje su uočili (Bognar, 2006, str. 178). Upravo akcijskim istraživanjem možemo uočiti brojne probleme, na koje se mnogi ne obaziru. Istraživanjem možemo doći do začuđujućih rezultata, koji nas mogu ohrabriti ili obeshrabriti, no ipak nam daju povratnu informaciju koja nam služi za daljnji napredak našeg djelovanja. Veoma je važno da akcijskom istraživanju pristupimo otvoreno, da smo spremni priznati u čemu griješimo i što možemo promijeniti kako bi akcijsko istraživanje proveli što bolje. Važna je elastičnost, jer ako akcijskom istraživanju pristupimo suviše kruto, nastojeći ga provesti točno onako kako smo zamislili na početku, promjene će biti neznatne. Prilikom provođenja akcijskog istraživanja moramo imati na umu da je plan podložan promjenama u svakom dijelu i trenutku njegova izvođenja. Cunnihgham akcijsko istraživanjem definira kao istraživanje: koje izvode članovih neke organizacije uz pomoć vanjskih savjetnika (svi zajedno su akcijsko istraživačka skupina) u kojem članovi sudjeluju u istraživanju i akciji koje naglašava značenje grupne dinamike i društvenih snaga što potiču ili koče zajedničko djelovanje kojem je namjera mijenjanje ponašanja (u tom procesu slijedi planiranje, izvođenje i evaluacija) (citirano u Bognar Matijević, 2005). Od učitelja se očekuje da potiču akcijska istraživanja te i sami sudjeluju u njima. Na taj način istražuju područje svoje djelatnosti te kroz istraživanja poboljšavaju svoje kompetencije. U slučaju nedoumica i nespremnosti tijekom izvođenja učitelji se mogu obratiti kritičkim prijateljima. (Bognar Matijević, 2005, str. 93) Konzultiranje s drugim učiteljima, odnosno kritičkim prijateljima je veoma važno jer ponekad se nađemo u situaciji u kojoj ne vidimo kako dalje, ili pak ne znamo, a kritički prijatelji nam mogu dati ideju kako nešto učiniti ili kako motivirati učenike kako bi postigli 16

17 bolje rezultate. Uz kritičke prijatelje važan je i istraživački dnevnik te podaci koje tijekom istraživanja prikupljamo jer nam pomažu pri izradi izvještaja o istraživanju. Provođenje akcijskog istraživanja prvenstveno je izazov. Na samom početku akcijskog istraživanja obuzeo me strah jer nisam znala kako će učenici reagirati, što će biti s radionicama, griješim li u nečemu Bilo je puno pitanja bez odgovora! U istraživački dnevnik zapisala sam : Nakon prve radionice osjećam se izgubljeno i nisam sigurna znam li što radim! Učenici mi se čine totalno nezainteresirani, bez ikakve volje za rad. Ovo je izvan svih mojih očekivanja i nisam sigurna hoću li uspjeti! Tada sam spoznala važnost kritičkog prijatelja koji se navodi u literaturi o akcijskim istraživanjima. Moja kritička prijateljica Sandra rekla je : Glavu gore, ne gledaj na to kao na neuspjeh već kao pomoć da slijedeći put bude bolje. (Istraživački dnevnik, 21. rujna 2010.) Akcijsko istraživanje je iskustvo koje je uistinu korisno i učitelja može samo obogatiti i pomoći mu u daljnjem djelovanju. Meni će sigurno pomoći. Moje se istraživanje zasniva se na prikupljanju podataka, tj. upoznavanju djece i provođenju niza radionica u kojima će učenici upoznati i postati svjesni svoje kreativnosti. 17

18 7.2. Moj istraživački interes Razmišljajući o provođenju akcijskog istraživanja, zapitala sam se što je zapravo moj interes, što želim istražiti. Prisjećajući se svojih školskih dana i uspoređujući ih s viđenim javnim i oglednim predavanjima kojima sam prisustvovala tijekom petogodišnjeg studija shvatila sam kako mi, starije generacije učenika, nismo bili toliko opterećeni tehnologijom i internetom kao današnja djeca koja vrijeme provode uz televiziju, kompjutore i igrice. Osim toga u školi se učenici često nadmeću i hvale popularnim igračkama i najnovijim računalnim igricama. Sve to utječe na djecu na različite načine. Učenici zavide jedni drugima na stvarima koje imaju. Na neki način ih to sve ograničava u igri, jer video igrice imaju jasna pravila po kojima se treba igrati kako bi se napredovalo. Igrajući se s junacima animiranih filmova koji se nalaze u trgovinama, djeca reproduciraju ono što se događa u filmu. Pri tome malo koriste svoju maštu. Kroz razgovor sam također saznala da nitko od učenika nikada nije sam izradio bilo kakvu igračku s kojom se igrao. U školi se većinom događa isto. Učenicima se već u prvom razredu postavljaju granice odnosno kako se uči hrvatski, kako matematika i tako dalje. Godinama se ponavljaju okviri koji sputavaju ne samo učenike već i učitelja. Učenici se rijetko potiču na stvaranje, na spontano igranje idejama, na preoblikovanje. To je veliki nedostatak škole. Učitelji trebaju poticati učenike na aktivnost, poticati njihovu znatiželju i pokušaje da dođu do novih rješenja, ukratko da budu kreativni. No učitelji bi trebali raditi i na sebi jer da bi potaknuli kreativnost učenika i sami moraju biti otvoreni za nove ideje. Taj nedostatak otvorenost prema novim idejama je velik problem jer se učenici razlikuju. Svaki učenik je jedinstven s vlastitim sposobnostima, a škola i učitelji većinom učenike tretira na isti način, a taj isti način podrazumijeva naređivanje, opominjanje, ispravljanje itd. Razmišljajući o školi, učiteljima i učenicima kao jedinstvenim pojedincima odlučila sam učenike potaknuti na stvaranje, igranje, razmišljanje te im omogućiti da tako razvijaju svoju kreativnost. Dakle, problem svog akcijskog istraživanja izrazila sam u obliku pitanja: Kako potaknuti kreativnost kod učenika mlađe školske dobi u prirodoslovno matematičkom području? 18

19 Kako bih doprinijela poticanju učeničke kreativnosti bilo je potrebno učenike potaknuti na aktivnost, motivirati ih te različitim radionicama i materijalima potaknuti njihovu znatiželju i želju za stvaranjem. Kroz radionice učenici bi stvarali, bilo je potrebno dopustiti mašti da ih vodi, da sami dolaze do rješenja i stvore nešto novo kombinirajući različite materijale. Kroz svoje istraživanje željela sam: - potaknuti učenike na stvaranje - stvoriti ugodno ozračje u razredu - potaknuti učenike na maštanje - povećati suradnju među učenicima 7.3. Kontekst istraživanja Slika 1. Učenici 1.a razreda Prije neposrednog provođenja akcijskog istraživanja zaputila sam se u školu kako bih se upoznala s učenicima. Učiteljicu, Anitu Stojčević, poznavala sam od prije jer sam surađivala s njom tijekom studiranja. Upravo sam zbog toga i odlučila u njenom razredu provesti akcijsko istraživanje jer sam bila sigurna da će mi omogućiti dovoljno vremena za 19

20 istraživanje te pomoći ukoliko se susretnem s problemima. Razveselila sam se i činjenici da razred nije velik, pohađa ga 15 djevojčica i 4 dječaka. Na zidovima učionice u kojoj je prvi razred nalaze se radovi učenika i različiti plakati. U učionici ne postoje didaktički materijali koje učenici mogu koristit kad požele. Smatram da je to veliki nedostatak u školi jer učenicima ne omogućuje učenje nastave uz korištenje različitih materijala. Što se tiče samog akcijskog istraživanja postojali su brojni problemi, ali i prednosti samog razreda. Jedan od najvažnijih problema je taj da sam se zatekla u nepoznatom razredu s učenicima koji su tek krenuli u školu, još su zaigrani i ne shvaćaju obveze! No na to nisam gledala samo kao na problem već kao prednost, jer još uvijek nisu programirani i lakše se prepuste mašti, što je upravo bilo potrebno. Razred nije bio velik tako da su svi učenici mogli sudjelovati u predviđenim aktivnostima. Prednost je i to što je učionica samo njihova tako da vrijeme nisam trošila na razmještanje klupa za drugi razred Istraživački plan Ostvarivanje postavljenih ciljeva predvidjela sam provedbom različitih aktivnosti kroz 4 pedagoške radionice. Svaka radionica trajala je 90 minuta. (Tablica 2.) No za ostvarivanje ciljeva i dugotrajnijih promjena radionice bi se trebale provoditi duže vrijeme, odnosno tijekom cijele godine jer bi se na taj način na učenike utjecalo u većoj mjeri, dok se kroz dva tjedna veliki pomaci ne mogu dogoditi. Učestalim provođenjem radionica postigli bi se izvrsni rezultati na području kreativnosti jer se ona zanemaruje. Kroz radionice ovakvog tipa došlo bi do velikih promjena, gdje bi svaki učenik došao do izražaja u skladu sa svojim sposobnostima. 20

21 Tablica 2. Istraživački plan CILJEVI AKTIVNOSTI KRITERIJI Poticati kreativnost i stvaralaštvo Potaknuti sve učenike na sudjelovanje u radionicama Poticati učenike na iznošenje što više ideja Potaknuti učenike na stvaralaštvo i maštanje Učiniti razredno ozračje veselim i opuštenim Povećati suradnju među učenicima Nastojati da svi učenici budu aktivni Poticati kreativnost Poticati učenike na maštanje i razmišljanje Stvoriti ugodno ozračje Moja lutka Odlazak u prirodu, uočavanje promjena koje se događaju u jesen, prikupljanje materijala i izrada lutke Umjetnost trokuta Ponoviti geometrijski lik, trokuta stvoriti sasvim novi oblik Ponavljamo crte Ponoviti vrste crta te od poluskrivenih oblika načiniti svoj, originalan crtež Origami Povezati prirodu i društvo s izradom papirnatih oblika, Knjiga o brojevima Organizirati se i načiniti razrednu knjigu brojeva Stvaranje zvukova Razgovarati o vodi, matematičkim pojmovima manje, više i jednako te stvoriti melodiju uz pomoć čaša i vode Kako jagoda može biti veća od lubenice Razgovarati o zdravoj prehrani, smisliti kako povećati jagodu Kako bi mi bilo da sam riba Razgovarati o kućnim ljubimcima, pokretima prikazati gibanje ribe u moru Kako bih provjerila uspješnost odabranih radionica postavila sam nekoliko kriterija: 1. Svi učenici su sudjelovali u predviđenim radionicama 2. Iznose ideja i zamisli 3. Nastaju kreativni i originalni radova učenika 4. Učenici su zadovoljni i motivirani 5. Učenici su aktivni 6. Javlja se želja za usvajanjem novih tehnika 7.5. Postupci prikupljanja podataka S obzirom da se akcijsko istraživanje sastoji od provođenja različitih radionica kroz koje dobivamo povratne informacije od učenika bilo ih je potrebno zabilježiti videokamerom ili fotografijom. Prikupljanje takvih materijala uvelike nam olakšava kasniju analizu sata jer ipak nismo u mogućnosti zapamtiti sve detalje. Upravo pregledavanjem video- zapisa možemo uočiti vlastite greške ili ideje učenika. Fotografiranje radova nam omogućuje detaljniji pregled radova učenika. Kako bi provjerila zadovoljstvo ili nezadovoljstvo učenika 21

22 aktivnostima provela sam evaluacijske listiće nakon svake radionice. Uz video-zapise, fotografiranje i evaluacijske listiće vodila sam i istraživački dnevnik u koji sam zapisivala svoje nedoumice i zapažanja Proces ostvarivanja akcijskog istraživanja Kako bih provela ovo akcijsko istraživanje bilo je potrebno osmisliti radionice koje će biti kreativne i učenike potaknuti na stvaralaštvo. U dogovoru s mentorom Brankom Bognarom odlučila sam provesti 8 aktivnosti u kojima su sudjelovali svi učenici 1.a razreda Opis aktivnosti Moja lutka Prije provođenja prve predviđene radionice odlučila sam obaviti razgovor s učenici. Željela sam saznati imaju li učenici potrebu izrađivati različite predmete, slikovnice, stripove i slične stvari koje se od njih ne traže u školi. To me zanimalo jer je upravo prva radionica bila povezana s izradom lutke od prirodnih materijala. Pitala sam ih izrađuju li nešto sami kod kuće od papira, drveta, tkanine itd. Jedna učenica je odmah rekla: Ja pravim odjeću svojoj bebi s kojom se igram (Istraživački dnevnik, 21. rujna 2010.). Još nekoliko učenica se javilo s istom izjavom, dok se jedna učenica javila i rekla: Kad idem na more kupimo školjke i onda pravimo kutiju za nakit (Istraživački dnevnik, 21. rujna 2010.). To su dvije stvari koje su učenice navele, ništa osim toga nisu pokušale napraviti. Kod učenika zanimanje za izradu bilo kakvih predmeta je još više smanjena. Jedan učenik je naveo: Volim avione pa ja od papira nekad pravim avione (Istraživački dnevnik, 21. rujna 2010.). Na kraju mogu zaključiti da većina njih nikada nije napravila nešto ukoliko se to nije tražilo od njih u školi. No ni to nije uključivalo vlastite ideje već sve nalikuje na šablonu, znači rade onako kako im je zadano. Od 15 učenica njih 9 učenica izrađuje odjeću za lutke od različite tkanine i na taj način izražavaju svoju potrebu za stvaranjem, dok 6 učenica ne izrađuje odjeću niti su ikada probale napraviti nešto same (Slika 2). 22

23 da Slika 2. Izrada lutaka (djevojčice) ne da ne Slika 3. Izrada aviona od papira (dječaci) Samo jedan učenik izrađuje avione od papira ili drveta dok 3 učenika nikada nisu nešto izradili, niti imaju potrebu za izrađivanjem različitih predmeta ili oblika (slika 3). Nakon obavljenog razgovora učenike sam odvela u školsko dvorište. S obzirom na to da je stigla jesen učenici su vani sami mogli zaključiti koje se to promjene događaju u prirodi, što se događa s drvećem, kakvo je vrijeme i tako dalje. Zaključila sam da je to puno bolje od pričanja o jeseni u razredu, jer su na ovaj način učenici mogli sami dolaziti do zaključaka. Prošetali smo školskim dvorištem i uočavali promjene. Nakon što sam učenicima rekla da ćemo izraditi lutku kad se vratimo u razred začuđeno su me gledali jer nisu znali od čega ili kako. Jedna učenica je pomalo u strahu rekla: Ne želim ništa izrađivati jer mi nikada ništa 23

24 ne ispadne dobro. (Istraživački dnevnik, 21. rujna 2010.) Tad sam shvatila da ću tijekom provođenja akcijskog istraživanja nailaziti na ovakve odgovore jer su učenici očito sputavani, bilo od strane roditelja ili nekoga drugog, tko ih ispravlja, popravlja njihove radove i slično. Bilo je potrebno poticati ih, pokazati im da podržavamo njihovu aktivnost, ohrabrivati ih i pokazati da i mi uživamo u tom procesu stvaranja. Kritiziranje nije imalo mjesta u našoj nastavi. (Istraživački dnevnik, 21. rujna 2010.) Uz promatranje promjena u prirodi razmišljali smo od čega bi mogli napraviti lutku. To se pokazalo poticajnim za različite učeničke ideje jer je jedan dječak predložio da koristimo češere, drugi grančice, a jedna djevojčica je došla na ideju da iglice bora možemo koristiti kao kosu lutke. Izlazak u dvorište mi je uvelike olakšao ovu aktivnost jer su učenici sami razmišljali o materijalima od kojih ćemo napraviti lutku. Upravo mi je to bio cilj, potaknuti ih na razmišljanje i uočavanje, kombiniranje i iznošenje ideja. No uz prikupljanje materijala učenici su naučili koje se to promijene događaju u jesen, kakva je priroda, kakvo je vrijeme i slično. Prikupili smo potreban materijal i krenuli u razred. Nakon povratka u razred iznenadila sam se brzinom kojoj su učenici počeli stvarati. Sami su uzimali prikupljeni materijal te ga slagali na stolu. Kombinirali su za što će upotrijebiti češere, iglice i grančice. Na njihovom licu mogla sam vidjeti da su sretni i da s oduševljenjem izrađuju lutku, čak i djevojčica koja je rekla da joj ništa ne uspijeva. Slika 4. Izrada lutke 24

25 Rezultati su bili zadovoljavajući, postojale su brojne kombinacije lutki, od onih koje sjede, stoje, do onih koje trče. Bili su zadovoljni jer su svojom aktivnošću, sami, nešto napravili, a prije nisu imali mogućnosti za takvo nešto. (Istraživački dnevnik, 21. rujna 2010.) Za ovu aktivnost učenicima je trebalo dosta vremena, a ja ih nisam htjela ograničavati vremenom jer ukoliko su ograničeni, uvijek će postojati napetost i žurba da se završi na vrijeme. Pokušala sam im omogućiti dovoljno vremena kako ne bi osjećali pritisak ili se pak obazirali na školsko zvono. Nakon što su lutke završili razgovarali smo o tome gdje bi mogli svoju lutku povesti. Jedna djevojčica je rekla: Moja lutka zvala bi se Maria Jose, vodila bi ju na more i kupala se s njom (Istraživački dnevnik, 21. rujna 2010.). Slika 5. Lutka Na slici je prikazana lutka koja stoji. Djevojčica je za kosu i haljinu upotrijebila iglice bora, a ruke i noge načinila je od grančica koje smo u razredu rezali. Bilo mi je drago vidjeti što je učenica koja sjedi u klupi s ovom djevojčicom također napravila lutku koja nosi 25

26 haljinicu no ta haljinica je napravljena od grančica. To je pokazatelj da su učenici uistinu bili samostalni i nisu kopirali jedni druge što se često događa Opis radionice Umjetnost trokuta Na početku druge aktivnosti pred učenike sam stavila papir na kojem je bio nacrtan trokut. Pitala sam ih znaju li što je to nacrtano na papiru. Učenici su znali odgovor jer su geometrijske likove već učili. Zatim sam im objasnila zadatak. Zadatak je bio da zamisle što bi se sve pomoću trokuta moglo prikazati te što bi od njega moglo nastati, a da je maštovito i zanimljivo. Na početku su učenici bili zbunjeni. Jedan učenik je rekao: Kako da ja nešto od toga napravim? To je trokut (Istraživački dnevnik, 21. rujna 2010.). Uz takvo pitanje sam se pomalo obeshrabrila, jer razgovarajući s njima pomislila sam da su shvatili koji je zadatak. Naizgled lagana aktivnost postala je zbunjujuća kako za njih tako i za mene. Zastala sam i upitala ih: Od čega se pravi torta? Učenici su odmah počeli nabrajati sastojke. Krenuli smo od brašna. Pričali smo o tome kakve je boje, kakvo je na dodir i slično. Zatim smo usporedili tortu i brašno. A na kraju su došli do zaključka da bez brašna ne bi bilo torte. Tako je i naš zadani trokut bio samo sastojak nečega, što se trebalo stvoriti (Slika 6). U tom trenutku mi se ta priča činila bizarnom jer sam se našla u situaciji koju nisam planirala, no ipak je ispostavila kao dobra priča jer su učenici shvatili što treba napraviti. (Istraživački dnevnik, 21. rujna 2010.) Slika 6. Vesela žaba 26

27 Prihvatili su se rada no ipak je oduševljenje splasnulo, nisu bili uzbuđeni kao za vrijeme prve aktivnosti. Možda zbog umora ili nezadovoljstva, no većina učenika je na kreativan način izrazila svoje viđenje trokuta. Upravo je to bio cilj ove radionice: potaknuti ih da iznesu što više ideja i na maštovit način upotrijebe trokut za nastanak novog oblika. Ipak smatram da cilj nisam uspjela ostvariti u potpunosti jer su neki učenici, što je vidljivo na videozapisu, nezainteresirani.(videozapis, 10:00-10:15) Slika 7. Stroj za pravljenje sira Učenici su se potrudili od običnog trokuta napraviti nešto neobično. Ipak neki učenici su samo dodali cvjetić, crticu ili slično i njihov rad je bio gotov. Jedan učenik je rekao: To je moj ukrašeni trokut, dok je djevojčica jednostavno povukla dvije paralelne crte prema dolje i rekla: Pa to je prometni znak, viđam ih na putu do škole ( Istraživački dnevnik, 21. rujna 2010.). Ipak, ova aktivnost je, već prvog dana, ostavila veliki dojam na mene jer sam shvatila da učenici ponekad neće reagirati onako kako sam očekivala. Rezultati stvaralaštva se razlikuju od učenika do učenika. Kako bi ti rezultati bili što bolji potrebna je dobra organizacija nastave te visok stupanj elastičnosti. Prema Stevanoviću (1999, str. 208) organizacija nastave trebala bi biti postavljena tako da svaki učenik u njoj pronalazi sebe, tj. da može manifestirati svoje stvaralačke potencijale, tj. da se osjeća radosnim, sigurnim, da može stvarati prema svojim dispozicijama. Upravo mi je ova prva radionica, odnosno druga 27

28 aktivnost pokazala da u svoju organizaciju nastave trebam uključiti što više neobičnih pitanja i ideja ukoliko učenici u njoj ne pronađu sebe te ih motivirati na aktivnost. Evaluacija radionice Nakon svake provedene radionice učenici su ispunili evaluacijski listić kako bih dobila povratnu informaciju o tome jesu li zadovoljni ili nisu zadovoljni nastavom. Slika 8. Prikazuje evaluaciju prve radionice Svih 19 učenika na pitanje Kako si se osjećao/la danas u školi odgovorilo je zadovoljno. Iako su postojali određeni problem i nesporazumi prilikom provođenja prve radionice svi učenici su bili zadovoljni i sudjelovali su u predviđenim aktivnostima. Rezultati evaluacijskog listića su me iznenadili upravo zbog druge aktivnosti koju sam provela s učenicima. Na videozapisu se vidi da nisu zadovoljni drugom aktivnošću i da su neki učenici napravili detalj, poput gore navedenog cvjetića, kako bi što ranije završili Opis aktivnosti Origami Razmišljajući o aktivnostima za drugu radionicu shvatila sam kako bi učenicima trebala omogućiti te pružiti priliku da nauče nešto novo, ali da to povežu s već naučenim gradivom. Tako mi se origami tehnika učinila vrlo zanimljivom jer smo na taj način dobili 28

29 priliku razgovarati o okolišu i njegovoj zaštiti te kroz razgovor doći do izrade različitih oblika od papira. Učenike sam željela zainteresirati za aktivnost jer sam vidjela, kroz period koji sam provela s njima, da rado i s oduševljenjem prihvaćaju novosti koje se uvode u nastavu. S obzirom na to da se nastava učenika prvog razreda odvija samo u jutarnjoj smjeni odlučila sam radionice održati 3. i 4. sat jer sam iz razgovora s učiteljicom doznala da su aktivniji tada nego odmah na početku nastave što je možda imalo utjecaja i na prvu radionicu koju sam provela prva dva sata. Upoznala sam ih s planiranim aktivnostima i bili su oduševljeni. Jedna djevojčica je rekla: Jedva čekam da vidim svoju pticu od papira! (Istraživački dnevnik, 23. rujna 2010.). Ovo me uistinu obradovalo jer mi se činilo da će rezultati biti vrlo dobri. Prva aktivnost započela je razgovorom o tome kako sve ljudi mogu pridonijeti zaštiti okoliša i zbog čega je to vrlo važno. Na to pitanje dobila sam različite odgovore, a ne samo da je potrebno bacati papir u koš za smeće. Jedan učenik je odgovorio: Treba zatvoriti dimnjake na tvornicama, dok je učenica odgovorila: Ne smijemo svašta bacati u potok jer onda ugibaju životinje (Istraživački dnevnik, 23.rujna 2010.). Razgovarajući s njima shvatila sam da su usvojili mnogo informacija o okolišu. U razgovor sam uključila i životinje koje skupljaju hranu u prirodi te je i zbog njih važno da pripazimo što sve odlažemo u prirodi. Tada se javila jedna djevojčica koja je vrlo tiha i rekla: Na televizoru sam gledala kako se ptica zaplela u plastičnu vrećicu i više nije mogla letjeti! (Istraživački dnevnik, 23. rujna 2010.). Iznenadila sam se jer su učenici sami navodili takve primjere bez mojih potpitanja. Prešli smo na izradu ptice od papira koju su učenici jedva dočekali. Podijelila sam im papire te korak po korak naučila kako da izrade od običnog papira pticu koja leti. Iako mi se činilo da će im zadatak biti težak svi su ga ostvarili. Bili su oduševljeni jer su prvi put u životu izrađivali origami. Zatim sam učenicima rekla neka razmisle o prirodi, kakva je ona sada, što se sve događa u njoj, što životinje rade i da to pokušaju prikazati na način na koji smo mi izradili pticu. Pomalo sam bila zabrinuta jer sam pomislila kako će svi opet izrađivati svoju pticu, no gledajući ih kako razmišljaju i stvaraju moje su brige nestale. (Istraživački dnevnik, 23. rujna 2010.) 29

30 Slika 9. Umorna ptica Ovu umornu pticu (slika 8) napravila je jedna djevojčica i mogu reći da se uistinu razlikuje od naše ptice bez obzira na to što je ptica. Naša zajednička ptica bila je vesela, raširenih krila i u letu. Učenica je objasnila kako je njena ptica umorna od letenja jer je u našim krajevima sada hladno i ona leti u toplije krajeve no već se pomalo umorila. Zbog toga joj je lijevo krilo manje od desnog, na taj način je odlučila prikazati umor što me iznenadilo jer nisam očekivala da bi učenica na takav način izrazila pojam umora. (Istraživački dnevnik, 23. rujna 2010.) 30

31 Slika 10. Medo u špilji Na prvi pogled nije mi bilo jasno što je učenik želio prikazati ovime te sam ga zamolila da mi objasni što je to. Učenik je na to odgovorio: Ovo je špilja koju sam napravio kad sam gužvao papir. U nju sam stavio ovog svog medu kojem viri glava malo. On će ići spavat još malo, al nije još tolika zima pa mu malo još viri glava i gleda van! (Istraživački dnevnik, 23. rujna 2010.). Ovo uključivanje jeseni i prikazivanje putem jednostavnog oblikovanja papira me uistinu iznenadilo jer je svaki učenik pronašao sebe u tome i svi su željeli prikazati nešto svoje, nije bilo kopiranja već samo originalne ideje učenika koje su sami smislili. 31

32 Slika 11. Drvo u jesen Drvo u jesen (Slika 11) napravila je učenica koja je to objasnila ovako: Izgleda golo jer je sad jesen, a u jesen lišće opadne s drveta i onda ostanu samo grane, a onda kasnije opet bude lišća! (Istraživački dnevnik, 23. rujna 2010.). Ovom aktivnošću sam zadovoljna jer sam uspjela postići cilj, a to je potaknuti učenike na stvaranje i maštanje u veselom i opuštenom razrednom okruženju. su je učenici prihvatili s oduševljenjem i radovali se jer su naučili nešto novo, povezali već naučeno gradivo i to slikovito prikazali. Prokomentirali smo svaki napravljeni rad. Smatram da je to vrlo važno jer nisam željela da se neki učenici osjećaju manje vrijedno, odnosno da njihovi radovi nisu dobri. Svaki učenik je cijelom razredu pokazao što je napravio tako da smo imali priliku vidjeti i vjevericu koja sprema hranu za zimu, cvijet, leptira itd. Vidjela sam da se učenicima to svidjelo, a u razgovoru s njima sam doznala da nemaju priliku uvijek svi pokazati što su napravili jer nema dovoljno vremena da svaki učenik pokaže svoj rad. 32

33 Opis aktivnosti Ponavljamo crte S učenicima sam željela ponoviti vrste crta, kakve crte mogu biti itd. jer je to gradivo koje uče iz matematike. Kreativne aktivnosti sam nastojala povezati s već naučenim sadržajem jer je vrlo važno, kako općenito, tako i za kreativnost da učenici povezuju već naučeno s nečim novim. Za početak su učenici stali na bilo koje mjesto u razredu i svojim položajem tijela prikazali ravnu, zakrivljenu, otvorenu, zatvorenu crtu itd. Ovo mi se učinilo dobrom idejom koju sam neplanski provela jer su učenici tijekom prve aktivnosti sjedili, pa se ovo učinilo kao idealna prilika da se malo razgibaju. Nakon toga učenicima sam podijelila papir na kojem su nacrtane različite crte. Njihov zadatak bio je upotpuniti te crte jer su one dio nečega što se nalazi u magli i ne vidi se dobro. I ova aktivnost je bila dobro prihvaćena od strane učenika. Jedan dječak je rekao: Crte se igraju skrivača, ali se nisu dobro sakrile! (Istraživački dnevnik, 23. rujna 2010.). Bila sam iznenađena učeničkim asocijacijama koje su im padale na pamet. Neki učenici su stvarali cjelinu, odnosno priču dok su neki od njih od svake crte pojedinačno napravili nešto. Bilo mi je važno da se ugodno osjećaju, da je u razredu ugodno ozračje te da shvate kako imaju slobodu izraziti se na različite načine. Bilo mi je važno da pokažu svoju maštu, odnosno da sami zamisle što se krije u magli kako je rekao učenik. Literatura navodi kako učenicima treba omogućiti korištenje faktora divergentnog mišljenja, odnosno stvaralačkog mišljenja koje pronalazi raznovrsne mogućnosti odgovora, pri čemu posebno dolazi do izražaja mašta i originalnost pojedinca (Stevanović, 1999, str. 31). Upravo je ova aktivnost to omogućila učenicima. 33

34 Slika 12. Zmaj i dvorac Učenica je crte u magli spojila u cjelinu i svoj crtež objasnila: Moj zmaj je dobar zmaj koji je zapalio dvorac jer je zločesti čovjek sakrio svu hranu u njega. Onda je došao dobri zmaj i zapalio dvorac i bacio hranu ljudima (Istraživački dnevnik, 23. rujna 2010.). Ovakav odgovor nisam očekivala jer kad sam ugledala crtež pomislila sam kako je prikazana borba jer učenici često pričaju o njoj i crtićima koje gledaju. Ovo je uistinu neočekivano i vrlo dobro razrađeno na temelju samo nekoliko crta. (Istraživački dnevnik, 23. rujna 2010.) 34

35 Slika 13. Metalno čudovište Ovaj rad sam odlučila prikazati iz razloga što kod ovog učenika mašta nije došla do izražaja. Ovo je metalno čudovište iz crtića koji se bori sa zmajem i učenik to gleda svaki dan te je to razlog zbog kojeg je odlučio to prikazati. No možda griješim jer učenik ima iznimnu moć zapažanja kad u nekoliko crta može prepoznati lik koji gleda na televizoru svaki dan. Učenik je uistinu vrijedan i veoma aktivan na satu. Svakodnevno poticanje njegova stvaralaštva dovelo bi do velikih rezultata. Svjesna sam da kod učenika ne mogu postići velike promjene u kratkom vremenu no mogla sam ga poticati na aktivnost i sudjelovanje u radionicama. (Istraživački dnevnik, 23. rujna 2010.) 35

36 Evaluacija radionice Evaluacijski listić sastojao se od geometrijskih likova s različitim izrazima lica. Prvi je bio tužan, drugi je bio ravnodušan, zatim treći koji je sretan i četvrti znak koji je jako uživao u ovim radionicama. Učenici su trebali nacrtati sebe pored znaka koji opisuje njihovo raspoloženje nakon ove dvije aktivnosti. Slika 14. Prikazuje evaluaciju druge radionice Samo jedan učenik se nacrtao pored drugog znaka, tj. nije bio niti zadovoljan niti nezadovoljan dok su svi ostali učenici stali pored znaka s velikim osmjehom što pokazuje da su bili vrlo zadovoljni aktivnostima. Mislim da im se ova radionica najviše svidjela upravo zbog origamija. Uz evaluacijski listić, koji je pokazao da su učenici zadovoljni, videozapis daje istu informaciju. Na njemu je vidljivo da učenici uživaju u izradi i smatram da sam ih uspjela potaknuti na stvaralaštvo. Do izražaja je došla originalnost svakog učenika. Učenici su rado surađivali i učiteljica mi je rekla kako je primijetila da se javljaju učenici koji često ne surađuju na nastavi. Bilo mi je drago da su učenici na kraju zadovoljni s onime što su napravili i što su uživali u nastavnim aktivnostima. 36

37 Opis aktivnosti Knjiga o brojevima Razmišljajući o previđenim aktivnostima za ovu radionicu počela sam se bojati da ih neće biti moguće kvalitetno izvesti. Učenici prvog razreda se još uvijek nisu znali sami organizirati, podijeliti se u grupe, a potom podijeliti i zadatke. (Istraživački dnevnik, 28. rujna 2010.) Aktivnosti su također zahtijevale više vremena nego ostale koje sam do sada provela s učenicima, tako da se pojavio još jedan problem. Pribojavala sam se da će ih trajanje aktivnosti umoriti. Učiteljica mi je savjetovala da ipak ove dvije predviđene aktivnosti provedem u istom danu jer se razlikuju jedna od druge. Nakon što sam s učenicima ponovila brojeve koje su učili, uslijedio je kratki razgovor o novinama i kako one zapravo nastaju. Iznenadila sam se koliko zapravo učenici znaju što sve treba napraviti kako bi novine nastale. Jedan učenik je rekao: Novinar ide u svijet i nađe nešto zanimljivo pa to izađe u novinama. Djevojčica je objasnila nastanak ovako: Svatko nešto napiše onda se to složi kao u knjigu (Istraživački dnevnik, 28. rujna 2010.). Jako sam se obradovala jer sam iz njihovih odgovora mogla zaključiti kako oni znaju da je potrebna organizacija i istraživanje te da više ljudi treba surađivati na izradi novina. Zatim sam im objasnila kako je njihov zadatak da se podijele u grupe. Svaka grupa će imati jedan zadatak, a oni se međusobno moraju dogovoriti koja će grupa što raditi. Slika 15. Izrada Knjige o brojevima Učenici su brzo izrazili želju što žele raditi. Neki su bili zainteresirani za izradu naslovnice, zatim su se dogovorili da će jedna grupa pisati brojeve, druga ih bojati, a treća 37

38 ilustrirati stranicu. Uistinu su me iznenadili jer sam očekivala svađu i prepiranje. Njihova učiteljica me upozorila da se to često događa kod njih ukoliko se sami trebaju opredijeliti za suradnju u skupini. Zbog toga sam u kutiji imala pripremljene papiriće u različitim bojama koji bi poslužili za podjelu učenika u grupe no nisu bili potrebni. (Istraživački dnevnik, 28. rujna 2010.) Nakon dogovora učenici su započeli s aktivnošću. Uočila sam njihovo zadovoljstvo jer do sada nisu imali priliku baviti se sličnim aktivnostima i s veseljem su očekivali rezultat svoga djelovanja. Zadovoljna sam jer mogu reći da su svi učenici rado sudjelovali, u grupama niti jedan učenik nije sjedio i čekao da se posao završi već su zajedničkim snagama napravili sve što je bilo potrebno kako bi njihova knjiga izgledala što bolje. To je, uz poticanje stvaralaštva i mašte učenika, bio cilj ove radionice. Učenicima nisam davala nikakve upute o tome kako da stranice i brojeve ilustriraju jer ih nisam željela opteretiti time da njihov rezultat možda neće biti ono što sam tražila, tako da sam im dala potpunu slobodu i mogućnost izraziti se na način na koji to žele. Bilo mi je vrlo bitno da se osjećaju ugodno bez ikakvog pritiska i što je najvažnije da sami osjete uzbuđenje i zadovoljstvo kad ugledaju konačni rezultat svoga stvaralaštva. (Istraživački dnevnik, 28. rujna 2010.) Slika 16. Knjiga o brojevima 38

39 Slika 17. Izgled knjige Prilikom izrade naše knjige primijetila sam da su učenici nespretni s bojicama i da tijekom aktivnosti nastaje kaos i nered no nisam učenike ispravljala i upozoravala jer ipak je to nered koji je nastajao kao dio njihove kreativnosti. Mislim da im je potrebno omogućiti tu slobodu u kojoj neće morati paziti na čistoću stola itd. što sam primijetila da učiteljice često rade premda 39

40 to nije dobro, niti je dobro ispravljati njihove crteže što se također događa. (Istraživački dnevnik, 28. rujna 2010.) Slika 18. Izgled knjige 40

41 Nakon što su aktivnost priveli kraju knjigu smo uvezali. Bilo mi je zadovoljstvo gledati kako ju učenici oduševljeno prelistavaju. Bili su sretni jer su dobili priliku sami nešto stvoriti. Smatram da je za poticanje kreativnosti učenicima vrlo važno omogućiti da proces stvaranja sami osmisle te im se pruži prilika da odlučuju kako i na koji način će doći do rješenja. Cilj ove radionice je ostvaren: učenici su međusobno surađivali, sudjelovali i iznosili ideje kako bi knjiga mogla izgledati. Na fotografijama se vidi njihovo zadovoljstvo prilikom izrade knjige gdje su dobili priliku sami organizirati svoj rad te u potpunosti osmisliti cijelu knjigu. Uspjeli su na originalan način stvoriti razrednu knjigu brojeva. Slika 19. Učenice prilikom izrade knjige Ovu aktivnost smatram uspješnom i kreativnom jer sadrži originalnost učenika koji su stvorili nov proizvod koristeći poznate elemente, brojeve. Kreativan proces upravo to i sadrži: originalnost, adaptivnost i realizaciju. Smatram da u većini škola kreativnost ne dolazi do izražaja upravo zbog toga što ideje učenika nisu prihvaćene od strane učitelja. Većina učitelja nije spremna za nešto novo jer to zahtijeva više truda. Svjesna sam da se u kratkom vremenskom periodu ne mogu postići veliki rezultati, upravo kao i s ovom knjigom, jer se tu još uvijek može vidjeti da učenici crtaju 41

42 sunce, oblake i cvijeće po šabloni, ali to je tek bio početak. Učenicima je potrebno pokazati da će se njihove ideje prihvatiti bez kritiziranja. Potreban je drugačiji pristup gdje ćemo učenike pitati kako bi mogli svoj rad poboljšati. Time ćemo ih potaknuti na razmišljanje, potaknuti njihovu maštu, a izbjeći negativne osjećaje koji se javljaju prilikom kritiziranja Opis aktivnosti Stvaranje zvukova Cilj druge aktivnosti bio je potaknuti učenike na stvaralaštvo, stvoriti ugodnu atmosferu na satu te potaknuti kreativnost učenika u smišljanju melodije i ritma. Kod učenika nisam primijetila znakove umora već zainteresiranost jer nisu znali čemu služe čaše i što će raditi s njima. Poslagali smo ih na stol i zajednički napunili vodom. U svakoj je bila različita količina vode pa smo na taj način ponovili i pojmove manje, više i jednako. Zatim smo dodavali boju u svaku čašu, promatrali kako se boja miješa s vodom te usporedili koja je boja svjetlija, a koja tamnija. Učenicima sam podijelila i udaraljke napravljene od žice. Pokazala sam im kako svaka čaša proizvodi različit zvuk zbog količine vode koja se nalazi u njoj. Postali su nestrpljivi i zapitkivali mogu li oni pokušati. Svaki učenik je samostalno proizvodio zvukove na čašama, a zatim smo odlučili stvoriti razrednu melodiju. Ponovili smo što je to ritam, a zatim je svaki učenik izvodio svoj ritam lupkajući rukom o stol. Nakon što su to učinili, uzeli smo udaraljke i taj ritam izveli na čašama. Jedan učenik je rekao: Ovo mi je super, i baš sam sretan jer nisam znao da čaše mogu svirati (Istraživački dnevnik, 28. rujna 2010.). Bilo mi je drago jer su učenici bili oduševljeni, a cilj aktivnosti je postignut. Učenici su samostalno stvarali zvučne efekte, proizvodili su neobične ritmove. Smatram da je radionica bila veoma uspješna jer sam na vrlo jednostavan način uspjela spojiti matematiku, glazbenu i likovnu kulturu, a da učenici to ne primijete te se pri tome užive u aktivnost, razmišljaju te stvore razrednu melodiju zajedničkom suradnjom. Kako bi potaknuli kreativnost učenika važno je omogućiti im sudjelovanje u različitim radionicama i pružiti im mogućnost da se izraze na svoj način. Mi kao učitelji tu smo da ih podržimo i motiviramo, a ne da se postavimo kao dominante osobe koje vode sat prema napisanoj pripremi. Na taj način učenicima nećemo pružiti priliku da se izraze niti da pokažu koliko su uistinu kreativni. Škola bi trebala poticati kreativnost kod učenika, a ne gušiti ju! (Istraživački dnevnik, 28. rujna 2010.) 42

43 Evaluacija radionice Nakon provedenih aktivnosti učenicima sam podijelila evaluacijski listić. Zadatak je bio da oboje onoliko latica koliko im se svidjela radionica. Slika 20. Prikazuje evaluaciju treće radionice S obzirom da je 15 učenika obojilo sve latice, a 4 učenika 3 latice mogu zaključiti da im se radionica svidjela. Analizirajući knjigu koju su učenici napravili uvidjela sam da su se uistinu potrudili napraviti to što bolje. Njihov produkt je najbolji pokazatelj da im se ova radionica svidjela i da su uživali na ovom satu Opis aktivnosti Kako bi mi bilo da sam riba Razmišljajući o redoslijedu aktivnostima odlučila sam da je bolje prvo provesti aktivnost Kako bi mi bilo da sam riba. S obzirom da su učenici uvijek u jutarnjoj smjeni često se događa da su pospani, a ovu radionicu sam trebala ostvariti prva dva sata. Upravo zbog toga mi se činilo da će učenicima pomoći razgibavanje odnosno kretanje u razredu kako bi se razbudili. (Istraživački dnevnik, 30. rujna 2010.) Aktivnost sam započela razgovorom o životinjama, kućnim ljubimcima jer je to blisko učenicima. Svi imaju kućnog ljubimca pa su se raspričali kako ih hrane, igraju se s njima itd. Vidjela sam da uočavaju razlike između životinja i njihovog ponašanja. Jedan učenik je rekao: Moj pas jako laje kad je gladan, a hrčak ništa, on samo njuška (Istraživački dnevnik, 30. rujna 2010.). 43

44 Nakon razgovora učenicima sam rekla neka se opuste i razmisle u tišini kako bi se osjećali da su mala riba u velikom oceanu. Zatim sam im pustila skladbu Aquarium, skladatelja C. Saint-Saensa. Učenici su uz skladbu pokretima pokazali kako bi se u ponašali da su ribe u oceanu. Bila sam oduševljena jer su bez riječi prikazali zaigranost, veselje i oduševljenje. Upravo je to bio cilj: potaknuti ih glazbom na maštanje i izražavanje zamisli o životu riba kroz pokrete. Bez moje pomoći i poticanja prikazali su igru, hranjenje, istraživanje, odnosno uživjeli su se u danu ulogu. Bilo ih je predivno gledati i čuti komentare nakon što je skladba završila. Jedna učenica je rekla: Malo me bilo strah jer je Kristijan na početku rekao da će biti morski pas pa sam mislila da će nas pojesti, al smo se svi igrali zajedno (Istraživački dnevnik, 30. rujna 2010.). Ovom aktivnošću učenike sam željela potaknuti na spontano izražavanje kretanja riba, na otvorenost i eksperimentiranje jer su to važne pretpostavke kreativnosti Opis aktivnosti Kako jagoda može biti veća od lubenice Posljednja predviđena aktivnost koju sam provela s učenicima je Kako jagoda može biti veća od lubenice. S obzirom da je ovo prvi razred iskoristila sam ovu priliku da s učenicima ponovim što znaju o voću i povrću, zdravoj prehrani te da to povežem s matematikom, odnosno s odnosima veće manje. Na kraju sam im rekla neka osmisle kako bi oni povećali jagodu da postane veća od lubenice. Većina njih je shvatila zadatak no onda je jedan učenik rekao: Lubenica je veća od jagode, kako može biti manja, kad je veća! (Istraživački dnevnik, 30. rujna 2010.). Začudila sam se jer je ovo bila zadnja aktivnost, a činilo mi se kao da nisam ništa postigla. (Istraživački dnevnik, 30. rujna 2010.) Shvatila sam da velike promjene kod nekih učenika ne mogu postići u kratkom periodu i da je potrebno još puno truda kako bi u nastavu učenici uključili maštu koja često nije uključena. Radovi učenika su bili veoma različiti, što me ipak razveselilo. Na crtežima je vidljivo da su neki učenici koristili maštu pri rješavanju ovoga problema 44

45 Slika 21. Čarobno biće Crtež učenice prikazuje biće koje ima moć pretvaranja malih stvari u velike. U razgovoru je rekla: Čarobno biće je iz svemira, ima posebne moći, u trbuh stavi jagodu, a onda kroz metalnu cijev izađe velika jagoda (Istraživački dnevnik, 30. rujna 2010.) 45

46 Slika 22. Stroj Stroj je napravio jedan učenik. Objasnio ga je ovako: Ja sam napravio stroj od dasaka. U njega stavim jagodu i onda se propeleri okreću velikom brzinom. Kad se zaustave jagoda postane velika. (Istraživački dnevnik, 30. rujna 2010.) Mislim da sam uspjela učenike potaknuti da dolaze do različitih rješenja, da koriste maštu te razmišljaju na drugačiji način te ih potaknula da se kreativno izraze. A kad se govori o školskim uvjetima i stvaralaštvu težište je stavljeno prvenstveno na otkrivanje različitih rješenja jednoga problema. (Stevanović, 1999, str 69) Poticanje mašte također je veoma važno jer se ona smatra vrhunskom sposobnošću u kreativnosti. Upravo nam ona omogućuje sve ono što je razumu nemoguće. To je sposobnost zamišljanja stvari koje u realnosti ne postoje. (Ozimec, 1996, str. 296) Evaluacija radionice Za četvrtu radionicu koristila sam evaluacijski listić kao i za treću radionicu. Prema rezultatima evaluacijskog listića učenicima se najmanje svidjela četvrta radionica iako sam očekivala da će im biti najzanimljivija. Sve latice je obojilo 16 učenika, 3 latice 1 učenik, a 46

47 dvije latice 2 učenika. Iako su rezultati obje aktivnosti uspješni i kreativni nisu svi učenici bili zadovoljni. Evaluacijski listići su mi jako pomogli prilikom provođenja radionica jer su mi uvijek pružili povratnu informaciju. Ponekad za radionicu za koju sam mislila da nije dobro osmišljena evaluacijski listići su me razuvjerili jer se učenicima ipak svidjela. Razgovori tijekom provođenja radionica također daju puno informacija jer se znalo događati da mi učenici priđu i kažu što im se svidjelo te pitaju hoćemo li to opet ponoviti i slično. Naravno ponekad je bilo i suprotnih mišljenja, no i to su rekli. Ukoliko se nekome učeniku nije svidjela određena aktivnost, to su i rekli. Neki od njih su nezadovoljstvo iskazali tijekom izvođenja aktivnosti gdje je zadatak bio stvoriti nešto novo upotrebljavajući trokut. Neki su naveli da ih to podsjeća na prometni znak i da im se to ne sviđa. Iznenadila me njihova otvorenost i sloboda kojom su izrazili nezadovoljstvo. Iako su na početku školovanja većina njih je veoma sigurna u sebe. Ranije sam navela djevojčicu koja na početku nije htjela sudjelovati u izradi lutke jer joj ništa ne uspije. Smatram da kod nje sigurnost nije izražena zbog ranijih kritika, no ipak je izrazila nezadovoljstvo. Upravo zbog toga smatram da je veoma važno učenicima u školi organizirati radionice gdje će se poticati njihova radoznalost, mašta, kreativnost, potreba za stvaranje bez kritiziranja. Veliku podršku mi je pružila i njihova razrednica koja me usmjerila ako je bilo potrebno, dala mi savjet i ohrabrivala me kad god je to bilo potrebno. 47

48 8. ZAKLJUČAK Kreativnost se više ne pripisuje samo pojedincima već se smatra da smo svi kreativni na svoj način u određenim područjima. Prvi koji kreativnost mogu uočiti se roditelji. Već od samih početaka dijete trebaju poticati kako bi se njihova kreativnost razvijala. Važnu ulogu ima i škola koja kao odgojno-obrazovna ustanova svojim učenicima treba pružiti raznovrsnost sadržaja koje će učeniku pomoći u daljnjem životu. Takvim pristupom učeniku će pomoći da se izrazi i pronalazi različita rješenja za pitanja i probleme koji se mogu naći pred njim. To je veoma važno jer kreativnost više nije vezana za genijalna otkrića već sada ima puno šire značenje. Kreativnost postaje opće svojstvo života i komunikacije. (Stevanović, str. 43) Kreativnost kao takva nije prisutna samo u umjetničkim djelima već u svakodnevnom životu ljudi, a možemo ju vidjeti kroz različita djela i djelovanje ljudi koji svakodnevno istražuju, ne ponavljaju se i traže nova rješenja. Problem mog istraživanja bio je Kako potaknuti kreativnost u prirodoslovnomatematičkom području? Odnosno, kako postići da učenici kroz pedagoške radionice pristupe rješavanju zadataka na kreativan način? Samo akcijsko istraživanje veliki je izazov i za one koji su ga već provodili, a posebno za mene jer je ovo bilo prvo akcijsko istraživanje koje sam provela. Već od samog početka mučila su me brojna pitanja i problemi. U razred sam dolazila prvi put i nisam znala što mogu očekivati. Bojala sam se da me učenici neće prihvatiti, da neće htjeti sudjelovati. Shvatila sam da nije jednostavno biti učitelj, postati dobar učitelj. Kada završimo fakultet svi izlazimo samo s puno teorije i velikim nedostatkom prakse. Mislim da je to najveći problem s kojim sam se susrela prilikom provođenja akcijskog istraživanja. Moja pretpostavka kako je kod djece mlađe školske dobi lakše potaknuti kreativnost također se pokazala neispravnom. Iako oni nisu navikli na djelovanje po obrascu koje je u školi često prisutno i nisu im postavljene granice još uvijek je prisutan veliki utjecaj televizije i interneta kojeg se teško riješiti. Zbog toga sam pokušala osmisliti aktivnosti koje ih ne ograničavaju, nemaju veze sa stvarnim likovima i slično. Premda postoje neke stvari koje bih sada drugačije osmislila i ostvarila, smatram da je ovo istraživanje bilo uspješno. Naravno postoje neke stvari koje bih možda sad promijenila, izvela drugačije no ipak mi je puno pomoglo. Našla sam se u situacijama koje su za mene bile nove gdje sam morala mijenjati planirane aktivnosti i snalaziti što je od mene zahtijevalo da pokažem svoju sposobnost improvizacije i kreativnost. 48

49 Važno mi je to da su učenici tijekom provođenja radionica bili zadovoljni, da je u razredu bilo ugodno ozračje, a najvažnija činjenica je ta da su se uspjeli samostalno izraziti. Uspjela sam učenike potaknuti da budu samostalniji, da zadatke rješavaju na drugačiji način. Samostalnost je uvelike došla do izražaja prilikom izrade knjige gdje su se sami organizirali. Izazov im je bio i osmisliti kako povećati jagodu gdje su nastala različita rješenja na zadani zadatak. Prilikom provođenja radionica shvatila sam da uz njihovu kreativnost razvijam i sebe kao učiteljicu, kao osobu koja postaje spremnija za odgojno djelovanje. Radionice koje sam s učenicima provela omogućile su i meni i njima da se izrazimo na drugačiji način jer do sada nismo imali priliku. U svojoj budućoj praksi kreativnost ću poticati što je više moguće. Čitajući literaturu pronašla sam jednu rečenicu koja mi je ostala u sjećanju, a glasi ovako: Stavljanje kreativnosti na ključno mjesto u ljudskom djelokrugu rada nije nikakav hir, već znak svesrdne brige. (Stevanović, 1999, str. 191) Upravo ju mi kao učitelji trebamo staviti na prvo mjesto. Na kraju mogu istaći kako namjeravam i ubuduće provoditi akcijska istraživanja i to ne samo na području kreativnosti, već i na drugim područjima jer uistinu pruža mnogo toga. Kroz njih učimo i postajemo kompetentniji učitelji za rad. Osim toga veliko je zadovoljstvo gledati učenike kako rado sudjeluju u svim radionicama i uistinu se trude zadatke obaviti što kreativnije. 49

50 9. SAŽETAK Kreativnost je skup osobina i sposobnosti koje omogućavaju pojedincu da uočava, predviđa i kombinira stvari i pojave na nov, drugačiji način. Ona se izgrađuje, razvija, ali ovisno o čimbenicima može se i sputavati. Cilj mog akcijskog istraživanja bio je potaknuti učenike da rješavanju problema pristupe na nov način, da kombiniraju i otkrivaju veze između stvari. Raznovrsnim aktivnostima željela sam ih potaknuti na kreativno razmišljanje i izražavanje vlastitih misli te ih potpuno uključiti u nastavu koja će im omogućiti da povežu naučene sadržaje s novima te ponude svoja rješenja na postavljeni zadatak. Ključne riječi: kreativnost, akcijsko istraživanje, prirodoslovno-matematičko područje SUMMARY Creativity is a set of features and capabilities that enable individuals to see, anticipated and combined fact and the appearance of a new and different way. It builts, develops, but depending on factors may also bind. The aim of my action research was to encourage students to problem- solving approaches in a new way to combine and discover connections between things. With a variety of activities I wanted to encourage them to creative thinking and expressing their own thougts and are fully included in lessons that will enable them to conect their lessons with new content and offer their solutions to the task. Key words: creativity, action research, science and mathematic field 50

51 10. LITERATURA Arar, Lj., Rački, Ž.(2003). Priroda kreativnosti. Rijeka: Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet, Odsjek za psihologiju Bilopavlović, T., Čudina Obradović, M., Ladika, Z., Šušković Stipanović, R. (1993). Dosadno mi je, što da radim? Zagreb: Školska knjiga Bognar, B. (2004). Poticanje kreativnosti u školskim uvjetima. Napredak, 145(3), Bognar L. (1999). Metodika odgoj. Osijek: Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku Bognar L., Matijević M, (2005). Didaktika. Zagreb: Školska knjiga Bognar, L. & Somolanji, I. (2008). Kreativnost u osnovnoškolskim uvjetima: Život i škola, časopis za teoriju i praksu odgoja i obrazovanja, 54(19), Brešan D. (2008). Dječja likovna kreativnost od prve do desete godine života. Osijek: Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku Cvetković- Lay J., Pečjak V. (2004). Možeš i drukčije: priručnik s vježbama za poticanje kreativnog mišljenja. Zagreb: Alinea Keong, K.Y. (2008). Budite kreativni: dopustite procvat svojoj kreativnosti. Varaždin: Katarina Zrinski Mužić V. (1999). Uvod u metodologiju istraživanja odgoja i obrazovanja. Zagreb: Educa Obradović M. (1998). Metodika nastave matematike: priručnik za nastavnike. Zagreb: Prosvjeta Ozimec, S. (1996). Otkriće kreativnosti. Varaždinske Toplice: Tonimir Stevanović M.(1998). Kreatologija. Varaždinske toplice: Tonimir Stevanović M. (1998). Modeli stvaralaštva. Varaždinske toplice: Tonimir 51

52 11. PRILOZI Prilog 1. Ponavljamo crte 52